Manifest
Nit Svjetla
Postoje putevi koje se ne izmišlja, nego slijedi, ponekad protiv svega, ali uvijek srcem.
Neka zvanja se nametnu tišinom. Putanje se ne biraju, one se pišu dok se vraćamo onome što zaista vrijedi. Fosfens nije rezultat plana niti produžetak dječjeg sna. To je nježna nužnost, nit koju nisam zatezao, već slijedio, gotovo protiv svoje volje. Postojana intuicija, rođena iz pogleda uprtog u svjetlo i duboke želje da se za njega brine.
Fosfens je rođen u obiteljskom ateljeu, u srcu povijesne djelatnosti posvećene zrakoplovstvu. Moj je brat preuzeo kormilo s tihom predanošću, nastavljajući djelo našeg oca. Tu sam utemeljio Fosfens kao da uvodim novu notu u staru partituru: s poštovanjem, s preciznošću, s voljom da se rijedak zanat produži u svijetu osjetljivosti, intime i svjetla visoke preciznosti.
Ovaj projekt oblikovao sam sa svime što sam naučio u velikim multinacionalnim kompanijama. Ne u suprotnosti, nego kao preokret. Taj me svijet naučio učinkovitosti i standardima; ali prije svega, omogućio mi je susrete: jedinstvene ličnosti, diskretne majstore, briljantne nesavršenosti. Bile su tu i godine ritmene zvjezdanim ručkovima, Michelinovim vodičem u ruci, najvećim francuskim stolovima kao svakodnevnim terenima. Svaki obrok postajao je sastanak. Pravi razgovori, neočekivane suradnje, umjetnost življenja koju nikad nisam zaboravio.
A onda su došle noći. Nisam spavao u hotelima niti palačama, nego u francuskim dvorcima, često izvan uobičajenih ruta. Vlasnici su me primali kao gosta, ne klijenta. Pričali su o svom mjestu, kamenju, povijesti. Obroci su bili živahni, velikodušni, nezaboravni. U tim trenucima između sastanaka shvatio sam što znači autentičnost: riječ koja se ne izgovara samo, nego živi.
Danas je sve to promijenjeno, i ja sam ispunjen. Kuham kod kuće kao u ateljeu. To je moj čin povratka, način da se ponovno povežem, da usporim između dvije kreacije. Ne putujem više sam niti spavam u dalekim dvorcima. Spavam kod kuće, susrećem djecu u rano jutro i vraćam se prije nego dan zađe. Drugo bogatstvo, diskretnije, ali beskrajno pravednije.
Fosfens je rođen iz plodnog napetog prostora: između ultra-preciznosti inženjerskih alata i nježnosti zanatskog gesta; između obiteljske baštine i svježeg pogleda na vizualnu udobnost; između najrigoroznije tehnike i poezije svjetla koje brižno vodi. Nikada nije bilo riječi o zadobivanju pažnje, nego o pažljivom osvjetljavanju, otkrivanju bez nametanja, stvaranju prisutnosti koje mogu zauzeti prostor bez da ga dominiraju.
Moj bi otac mogao nestati. Odabrao je ostati. Svaki dan je tu, pažljiv bez nametanja. Nije inženjer, ali posjeduje precizan pogled izoštren preko pola stoljeća zanata, sposoban prenositi znanje bez nepotrebnih riječi. On je naš kompas, naša grebena linija, jamčeći da svaki komad poštuje standard svog nastanka. Nikad ne popušta.
Majka je njegovala drugu vatru: dobrotu, ukus, nevidljivu brigu. Ona mi je prenijela strast za kuhanjem, jednostavan, ali ključan čin. Umijeće detalja koje odjekuje u svjetlu. U vatri pećnice kao i u svjetlosnom snopu, pažnja ostaje ista: spora, strpljiva, ljubavna.
Fosfens je stoga mjesto saveza, isprepletenih gesta, znanja u dijalogu. Svaki je luminar osmišljen, dizajniran i izrađen s ekstremnom preciznošću. Koristimo iste strojeve kao u zrakoplovstvu, ali s različitim ciljem: ne performansama, nego udobnošću. Ne sirovom učinkovitošću, nego harmonijom. Naši komadi nisu serijski proizvodi: to su pratitelji, predviđeni da pređu godine, prostore i živote.
Ova avantura ostala bi mrtvo slovo bez Elene, koja je vjerovala u projekt prije nego što je nosio svoje ime. Vidjela je tamo gdje su drugi sumnjali. Tiho je držala svjetlo dok nisam povratio svoj pogled. Fosfens joj duguje mnogo.
I tu je cijela kuća. Snahe, čije fotografsko oko hvata dušu naših komada. Brat, čiji mir stabilizira sve što pokušavam uzdići. Otac, čuvar. Majka, izvor. Djeca, koja nasljeđuju s nježnošću.
Fosfens nije obična tvrtka. To je prostor za disanje, lonac, odjek prostor između svjetla i materije, prošlosti i budućnosti. Ono što proizvodimo nisu obični luminari. To su fragmenti veze, diskretni snopovi pažnje, predmeti koji ne dodaju ništa, ali otkrivaju sve.
Ako nas čitate, možda i vi tražite svjetlo koje ne zasljepljuje nego prati, koje ne pokazuje nego šapuće, svjetlo koje poštuje.
Dobrodošli,
Milan – Osnivač Fosfensa
Otkrivenje
Svjetlo za umjetnost
Luminar Fosfens nikada ne nastupa na sceni. Ne traži divljenje; šuti, povlači se, prilagođava, kako bi bolje otkrio ono što osvjetljava. Tamo gdje drugi projiciraju, on prima. Tamo gdje neki nameću, on se prilagođava. On je taj diskretni dah koji oživljava uspavane boje, ta svjetlosna tišina koja otkriva materijal, namjeru, vrtoglavicu.
Majstorska slika, stara skica, patinirani brončani kip ili analogna fotografija: svako djelo nosi u sebi memoriju koju samo pravo svjetlo može prizvati. Naši instrumenti nikada ne postaju predmet. Oni se usklađuju s platnom kao što se pijanist usklađuje s partitom. Ne prethode umjetnosti. Prate je s poštovanjem onih koji znaju da su tu samo da služe.
Potrebna je precizna gustoća, neosporiva vjernost boja, savršena kontrola smjera i topline da bi se ostalo vjerno osvijetljenom djelu. Sve to pružamo, jer kod Fosfensa uloga svjetla nije da svijetli za sebe, nego da otkriva, poput šaptanja na rubu usana.
Čitanje
Svjetlo za Um
Postoje svjetla koja stimuliraju, druga koja traže pažnju, a zatim ona koja odmaraju, umiruju, postaju produžetak misli. Upravo takvo svjetlo željeli smo stvoriti: nježno, fino, gotovo neprimjetno, koje nikada ne odvlači pažnju, već neumorno podržava unutarnji tok.
Čitanje zahtijeva oblik tišine, pažnju bez napetosti, svjetlo koje ne napada, ne trepće, ne pulsira. Eliminirali smo treperenje, stabilizirali spektar, kako bismo stvorili optičku atmosferu rijetke smirenosti. Svjetlo koje ne umara oči, ni srce, ni trenutak.
U ovoj delikatnoj ravnoteži, svjetlo Fosfens postaje saveznik. Prati povlačenje u čitanje, pažljivo promatranje, noćnu meditaciju. Ne primjećuje se. Ipak, kad se ugasi, svijet se prazni.
Prisustvo
Svjetlo za Svakodnevnicu
Nikada nismo vjerovali u svjetlo za prikazivanje. Ono što tražimo, ono što svakodnevno stvaramo, jest svjetlo prisutnosti, svjetlo koje se usklađuje s polaganjem jutra, svjetlom zimskog popodneva, blagom umornošću zajedničke večere. Svjetlo koje sluša, poštuje, prati.
Prati jednostavne geste, tihi korak, poglede usmjerene na poznata lica. Prati ciklus sati, nikada mu se ne protivi. Zna se povući kada je potrebni mir, i diskretno se vratiti kada svijet traži malo svjetla. Čuva, bez nametanja. Osvjetljava, bez dominacije.
Kontinuirani spektar naših modula, njihova vjerno prikazana paleta boja, temperatura podešena što bliže prirodnom svjetlu: sve to nije stvoreno da impresionira. Namijenjeno je da olakša. Da obavije svakodnevnicu jasnoćom koja njeguje, poštuje i voli.
Tehničko Naslijeđe
Svjetlo za trajanje
Ono što se ne vidi u Fosfens svjetiljkama često je ono što zahtijeva najviše pažnje. Iza smirene siluete MagicEye-a ili nježnosti Corduroy-a kriju se sati programiranja, obrade, podešavanja i kontrole. To znanje, naslijeđeno iz naše zrakoplovne povijesti, nevidljivo je. A ipak, prisutno je posvuda.
Petosmjerni tokarenje, anodizacija visoke preciznosti, montaža u čistim prostorijama, odabir komponenti po mjeri: ništa nije prepušteno slučaju. Zahtjevnost se ne izjavljuje, ona se dokazuje. I odlučili smo je nositi do najvišeg stupnja, ne tražeći priznanje osim kroz pouzdanost dijelova, čistoću završnih obrada i ljepotu gesta.
Tu pažnju nismo naučili iz knjiga; ona dolazi iz kulture, iz naslijeđa inženjerstva i preciznosti, prenesenog s oca na sina, s stroja na ruku, iz pogleda u pogled. Ono što se ne vidi jamči dugovječnost, i u svakoj Fosfens svjetiljci ta nevidljivost je naš potpis.
Utjelovljena vizija
Svjetlo za prenošenje
Fosfens nije nastao iz poslovnog plana, već iz vizije, iz odbacivanja olakšanog mišljenja, jednokratne upotrebe i utrke za novitetom bez suštine. Mi ne prodajemo rasvjetu, mi gradimo kuću, način da budemo u svijetu, način da svjetlost bude ispravna.
Naš model je jednostavan, zahtjevan i dugotrajan. Ne težimo dominaciji tržištem, već izumu jezika, jezika svjetla, gramatike sjena, nijansi i tišine. Više cijenimo lojalne klijente nego količinu prodaje, naseljene kuće nego bučne izloge, strpljive geste nego efektnost trenutka.
I ako godine postanu stoljeća, ako Fosfens uđe u niz kuća koje kroz vrijeme ostaju postojane, poput Les Hénokiens, to neće biti da se podigne zastava ili zahtijeva titula. To će biti kako bi se produžilo diskretno obećanje: ponuditi ispravnu svjetlost i u njenom tragu prenositi način trajanja bez ikakvog propadanja.
Od Ljudi
Inspiracija Kroz Susrete
Tijekom mojih studija u Engleskoj, za vrijeme televizijskog koncerta, neposredno prije nego što je trebao izaći na pozornicu, novinarka je upitala Jimi Hendrixa odakle mu dolazi inspiracija. On je jednostavno odgovorio: “From the people”.
Tada me te riječi nisu posebno dotakle, ali danas u meni odjekuju snažno. Kao i on, crpim svoju kreativnost iz susreta i razmjena.
Svjetlo koje oblikujem u Fosfensu rađa se iz tih ljudskih priča koje susrećem na svom putu.
Kao što je Jimi rekao: “All I’m gonna do is just go on and do what I feel.”
Podijeljeno Svjetlo
Ingo Maurer X Fosfens
Već deset godina…
2015. dogodila se nevjerojatna razmjena između Ingo Maurera, vizionarskog pjesnika svjetla, i mene, strastvenog majstora. Godine 2016. taj je odnos polako procvjetao, hranjen povjerenjem, iskrenim dijalozima i zajedničkom vizijom: svjetlo koje živi i slobodno. Život, sa svojom nježnom neumoljivošću, prvo je odnio Jenny, a zatim i samog Inga, uskraćujući nas za remek-djelo koje smo sanjali stvoriti zajedno.
Jednog mi je dana povjerio:
“At the beginning of my career… I focused a lot on the shape of lamps. Later I realized that the light itself is much more important than the form.”
Te riječi danas odjekuju kao kompas za Fosfens. On, alkemičar nematerijalnog. Ja, majstor koji oblikuje svjetlo bez ikakvih ograničenja. Svaki zrak koji oblikujemo šapuće to dragocjeno naslijeđe, tu potragu za živim svjetlom, punim emocija i smisla.
Sjećam se njegovog pogleda kada mi je predstavio svog posinka: tiha ponosnost koju tada nisam u potpunosti shvatio. Danas, kao otac četvero djece, razumijem koliko svjetlo znači prijenos.
Dijelimo to: svjetlo i one koje volimo.
Hvala ti, Ingo.
Elena
Lumen Quietum
Postoje prisutnosti koje se nikada ne najavljuju, a ipak sve mijenjaju. Elena je jedna od njih. Ne govori glasno, ali daje glas onome što je važno. Ne traži svjetlo, ona ga stvara, bez vidljivog napora, i sve oko nje se razbija svjetlom.
Na Sorbonni istražuje ulogu ko-interpretacije kod Prousta i Joycea, uranjajući u nabor vremena i sjećanja. Uči čitati između redaka, slušati ono što riječi ne izgovaraju, opažati nevidljivo. Danas se ta sposobnost očituje u svakom prostoru u kojem boravimo, u svakom svjetlu koje zamišljamo: s Elenom svjetlo postaje osjetljiva tvar, tiha konverzacija, dijeljena emocija.
Fosfens smo osnovali zajedno, ostavljajući iza sebe ugodne karijere i utabane puteve. Ljubav, diskretna ali neporeciva, vodila nas je prema odabranim ludostima. Između života i sna, kako je pisao Jens Peter Jacobsen, slijedili smo ono što je gorjelo u nama, što je davalo smisao svakom gestu, svakom svjetlu koje stvaramo.
Ona nije samo moja supruga. Ona je moja najbolja prijateljica, sestra, partnerica i ljubavnica. U našim radionicama dodiruje materijale kao da dotiče tajnu, i sve se mijenja. Pokreti pronalaze svoju mjeru, ideje oživljavaju, iskrice postaju precizne. S njom svaki prototip priča priču, svjetlo postaje intimno i živo.
Elena posjeduje tu rijetku snagu, diskretnu ali beskonačnu, koja se nikada ne prikazuje, ali sve podržava. Ona je nevidiva potpora, tihi dah, ruka koja vodi bez nametanja. S njom svjetlo nikada nije samo objekt: ono postaje sjećanje, prisutnost, dijalog. Pretvara gestu u poeziju, tišinu u sjaj, i svaki trenutak u iskustvo.
A ja, pored nje, znam da nikada ne bih mogao stvarati sam. Jer Elena obasjava sve, na svoj način, i s njom svako svjetlo napokon ima srce. Ona je tiho svjetlo koje oživljava naše.
Ex animo, Milan
Yvan Péard
Prijatelj za cijeli život
Prije gotovo dvadeset i pet godina naši su se putevi ukrstili na samom početku avanture Ayrton. Yvan, iz zahtjevnog svijeta zabave, tek je postavio prve temelje svoje svjetlosne kuće s odvažnim prototipom: 192 prozirne Nichia LED diode od 5 mm. Ja sam donio vlastitu revoluciju, LUXEON LED snage, koja će zauvijek promijeniti svijet svjetla.
Mogao je biti moj otac, toliko njegov karizma i mudrost nameću poštovanje. Ipak, između nas se razvilo iskreno, duboko, gotovo bratstvo prijateljstvo. Još se sjećam vjenčanja, kada sam sjedio za počasnim stolom pored njega, a on mi je pružio nenametljiv gest koji je želio podijeliti sa mnom; tada sam spoznao čovjeka izvan poduzetnika samouka, izvan instinktivnog kreativca koji sve upija s lakoćom, uvijek u potrazi za novom idejom, odvažnim konceptom, jedinstvenim pogledom na svijet.
Teško je sažeti dvadeset i pet godina razmjene, zajedničkih projekata, uspjeha i borbi. Yvan je svojim vizijama i zahtjevima oblikovao mnogo više od krajolika rasvjete za pozornicu i događaje: utjecao je na moje životne odluke gotovo jednako kao i moja partnerica.
U to vrijeme djelovao sam u svijetu multinacionalnih korporacija, s udarnom snagom koju sam rado stavljao na raspolaganje njegovom projektu. Ponekad bez njegovog punog znanja, često više nego što sam sam mislio, ulagao sam svoju energiju, mrežu i vještine u njegov projekt. Iz prijateljstva, iz uvjerenja, i jer sam duboko vjerovao u ono što gradi. Uvijek mi je pružao svoju velikodušnost duha i savjete, i volim misliti da smo se, na neki način, uvijek podržavali, svaki na svoj način.
Danas Ayrton dominira svojim područjem, globalni lider koji nameće odvažan, precizan i inovativan svjetlosni izričaj. Imao sam privilegij biti svjedok i diskretni akter ovog puta, ponekad u sjeni, ponekad u svjetlu. Vidio sam kamione puni rasvjetnih tijela, simbole zapanjujućeg uspjeha, u vrijeme kada su moje odgovornosti rasle. Bio sam u svim povjerljivim trenucima: pobjedama, sumnjama, i toj skrivenoj strani koju se često zaboravlja u pričama o svjetlu, toj tamnijoj strani koju je potrebno pripitomiti, poput previše intenzivnog svjetla koje se strpljivo oblikuje da ne zaslijepi.
Yvan utjelovljuje francusku eleganciju Bardot i Delon doba, pravi zgodni muškarac iz vremena kada se svjetlo nije mjerilo samo lumenima nego karizmom i prisutnošću. Danas živi na Azurnoj obali, u vili s pogledom na more, s nevjerojatnim pogledom na Saint-Tropez. Mogao je uživati u mirnoj mirovini, ali poziv stvaranja bio je jači. Nastavlja izumljavati i razvijati, sada uz svog sina Alaina. Putuje manje, istina, ali s pravom dozom ponosa zadržava Platinum Air France karticu za cijeli život, svjedočanstvo godina provedenih putujući svijetom kako bi svjetlo zasjalo tamo gdje treba.
Naše se strasti isprepliću daleko izvan reflektora: vino, prije svega, kroz naše izlete u Vosne-Romanée, gdje dijelimo ljubav prema velikim vinima i autentičnom zanatu. Ljubav prema dizajnu, zahtjevnosti i savršenim stvarima. Užitak u stolovanju također, s Ritom, koja kuha s istom velikodušnošću kao i on, i nježnost koju poklanjaju svojim životinjama, vjernim pratiteljima njihovih dana na suncu.
Njegova tvrtka, Ayrton, nosi ime koje zvuči kao hommage njegovoj strasti prema automobilima, poput Richard Millea. Kao i Steve Jobs, čiji je genij prepoznao prije mnogih, Yvan je osjetljiv na svaki detalj, na krajnju preciznost.
Ali njegova strast ne staje tu. Kino zauzima posebno mjesto u njegovom svijetu. Njegova zbirka filmskih kartica, uredno klasificirana, vjerojatno je jedna od najimpresivnijih u Francuskoj. Godinama je svoj podrum pretvarao u kino dvoranu vrijednu najvećih, usporedivu po kvaliteti s Johnnyjem Hallydayjem. Cijele noći gledanja, analiziranja i komentiranja filmova, poznajući svaki detalj, svaku anegdotu, poput žive biblioteke sedme umjetnosti.
Znam da promatra moj put s očinskom dobrohotom, možda čak s dozom ponosa. Ali dopušta mi da slobodno krojim vlastiti put, sa svojim uspjesima, pogreškama i, prije svega, stilom, jer je upravo tu najviše učenja. Kao posvojeni otac koji u linijama svjetla koje crtamo prepoznaje dragocjeni dio naše zajedničke povijesti.
I u toj priči, Fosfens se također istaknuo, ne u području pozornice poput Ayrtona, nego u svijetu arhitekture. S istom potragom za izvrsnošću, istom strašću za svjetlom koje obitava, danas oblikujemo novi svjetlosni izričaj, istovremeno suptilan i moćan, koji se elegantno i precizno uklapa u životne prostore.
Tako se nastavlja ova zajednička avantura, između nasljeđa, inovacije i dubokog prijateljstva.