Kronike
Odjek Svjetlosti
Jedan se dom podjednako otkriva kroz ono što stvara i kroz ono što ga pokreće.
Kroz susrete, radioničke geste, prijateljstva i obiteljska sjećanja, ove kronike otvaraju prozor u svijet Fosfensa, izvan njegovih kreacija. Pripovijedaju o ženama i muškarcima koji nam dolaze na put, o umijećima koja nas oblikuju, uvjerenjima koja nas vode i trenucima, ponekad sasvim običnima, kojima vrijeme podari posebnu vrijednost.
Od precizno obrađenog komada do susreta koji ostavlja trag, od tehničke inovacije do geste koja se prenosi s generacije na generaciju, svaka priča otkriva dio naše povijesti. Povijesti satkane od materije i osjećajnosti, zahtjevnosti i znatiželje, veza koje se stvaraju i nastavljaju živjeti.
Jer iza svakog predmeta stoje ruke, pogledi, ideje i ljudske priče. Upravo taj dio Fosfensa ovdje dijelimo, kako vrijeme prolazi, iskreno i s uvjerenjem da su najdragocjenije stvari često one čiji odjek traje još dugo nakon što smo ih upoznali.
Umijeće Oplemenjivanja Interijera Svjetlošću
Biblioteka, nekoliko knjiga, Marcel Duo od titana Grade 5. Kamin, ogledalo, dva modela Spleen de Paris od nehrđajućeg čelika 316L, u završnoj obradi Nickel Noir i 24-karatnog zlata. Materijali se međusobno nadopunjuju, linije vode dijalog, a svaki predmet prirodno pronalazi svoje mjesto, ne pokušavajući se nametnuti.
Ove nam je prizore ustupio Romain Perez, koji vodi Bazar d’Électricité, parišku kuću osnovanu 1886. godine, i danas smještenu na svojoj povijesnoj adresi, na bulevaru Henri-IV. Već gotovo stoljeće i pol ova kuća prati razvoj rasvjete, na sjecištu tehnike, načina korištenja i estetike.
Za Fosfens, otkriti naše kreacije u ovom interijeru ima posebno značenje. U tome postoji ona očitost kojoj težimo u svakom predmetu: skladna prisutnost koja se stapa s prostorom, njegovim materijalima i ljudima koji u njemu žive. Ne dodavati, nego otkrivati. Ne privlačiti poglede, nego pronaći svoje mjesto.
A tu su i Trudonove Madeleine. Romain nam povjerava da se još nije usudio zapaliti ih. Radije će pričekati Božić kako bi ih podijelio sa svojom obitelji. Ta nas pojedinost dira. Podsjeća nas da neki predmeti u sebi nose više od same funkcije: obećanje, ritual, uspomenu na trenutak koji odlučujemo sačuvati.
Hvala Romainu na ovim prizorima, na povjerenju i na pogledu punom razumijevanja kojim prati naše kreacije.
Neki predmeti osvjetljavaju interijer. Drugi jednostavno čekaju pravi trenutak da ožive.
Svjetlost Putuje
Ponekad je dovoljna jedna svijeća da otkrije ono što dotad nismo vidjeli.
Dugo smo tražili način kako produžiti prisutnost plamena. Ne svjetlost koja se nameće, već onu koja nastanjuje prostor. Svjetlost nekadašnjih večernjih okupljanja, razgovora koji se ne žure završiti i večeri u kojima se čini da je vrijeme stalo.
A onda smo pronašli način da plamen prijeđe prostor. Po prvi put, plamen svijeće prolazi kroz visokopreciznu staklenu leću koja njegovu svjetlost usmjerava u snop. Živahan i treperav, prelazi nekoliko metara prije nego što na zidu iscrta jasno ocrtanu, gotovo nestvarnu aureolu. Kao da svijeća sama može prostoru podariti novu dimenziju.
Upravo tu naš pristup dobiva svoj puni smisao: poći od pradavne geste, paljenja svijeće, kako bi se rodila neočekivana emocija. Tehničko umijeće povlači se pred doživljajem. U Fosfensu volimo tu ideju: tehnologija doseže svoj puni smisao onda kada se zaboravi na njezinu prisutnost.
U završnoj obradi Full Gold 24K, Le Spleen de Paris nastavlja taj dijalog. Zlato upija svjetlost, plamen mu odgovara, a predmet otkriva jedinstvenu prisutnost, istodobno dragocjenu i živu.
Hvala Ariane na ove dvije prekrasne fotografije snimljene u njezinu domu. Pogled naših klijenata otkriva ono što nijedan tekst ne može u potpunosti prenijeti: način na koji Le Spleen de Paris oživljava u prostoru u kojem se živi. Jer iza samog predmeta kriju se atmosfera, trenutak u kojem vrijeme zastaje i svjetlost koja napušta svoj izvor kako bi susrela prostor.
Le Spleen de Paris. Jedna svijeća i odjednom, svjetlost putuje.
Les Fleurs Nocturnes
Mjesecima smo čuvali tišinu. U radionici je strpljivo nastajala nova obitelj predmeta, u kontinuitetu iste posvećenosti umijeću izrade i detalju. Nakon Le Spleen de Paris, Fosfens otvara novo poglavlje s kolekcijom Les Fleurs Nocturnes, čije su prve kreacije Marcel i Louis.
Dugo prije pojave električne energije, plamen je okupljao ljude. Pratio je večernja druženja, obasjavao velike obiteljske stolove i produžavao razgovore. Oko njega su se rađali jednostavni trenuci koji su ponekad postajali najdragocjenije uspomene. Upravo smo taj duh željeli ponovno pronaći: ne oponašati oblike prošlosti, već svijećnjak reinterpretirati suvremenim jezikom.
Osmišljeni za svijeću, Marcel i Louis dostupni su u izvedbama Quarto, Duo ili Quattro, pružajući slobodu oblikovanja prema prostoru i osobnom senzibilitetu. Samostalno ili u zajedničkoj kompoziciji, stvaraju jedinstvenu prisutnost, na granici skulpturalnog predmeta i žive svjetlosti.
Izrađen po narudžbi u našoj obiteljskoj radionici južno od Pariza, svaki se komad precizno obrađuje iz punog materijala, a zatim ručno sastavlja. U njegovu srcu nalazi se kameja koja podsjeća na ukrase starih svijećnjaka. Njezina je uloga, međutim, mnogo više od pukog prizivanja prošlosti: prati svijeću tijekom izgaranja i, kroz suptilan detalj, otkriva našu privrženost predmetima koji se postupno otkrivaju s vremenom.
Kolekcijom Les Fleurs Nocturnes, Fosfens istražuje drukčiji način življenja sa svjetlošću. Obitelj predmeta osmišljena da traje desetljećima, prirodno pronađe svoje mjesto u domu i prati trenutke koji su nam važni.
Jer neki predmeti ne nastoje se nametnuti. Oni postaju dijelom naših života, naših svakodnevnih rituala i, iz godine u godinu, ostaju tihi svjedoci trenutaka koje su obasjali.
Iskreno hvala Marion, Mathieu i Guillaumeu na ukazanom povjerenju i zajedničkoj osjetljivosti prema predmetima koji imaju dušu.
Veseli nas što Les Fleurs Nocturnes pronalaze svoje mjesto u 10surDIX-u, u srcu 7. pariškog arondismana.
Osjećaj za Prave Stvari
Dobar se ukus ne može uvijek naučiti. On se osjeća.
Dvoje kolekcionara ustupilo nam je ovu fotografiju svojeg interijera, snimljenu u srcu njihova prekrasnog dvorca, s pogledom na park Vincennes.
Govore nam o umjetničkom djelu koje ponovno otkriva svoju dubinu, bronci čije nijanse dolaze do izražaja, drvu čija se struktura otkriva i slici čije boje ponovno zadobivaju svoje puno bogatstvo. Ali i, možda ponajviše, o umirujućem ozračju. O onom rijetkom osjećaju da smo upravo ondje gdje trebamo biti, u prostoru u kojem se osjećamo dobro i u kojem prirodno poželimo ostati.
Njihov se osjećaj za sklad izoštravao tijekom godina, kroz susrete, otkrića i emocije. Svaki komad namještaja, svaka skulptura i svaka slika pronašli su svoje mjesto, ne podliježući trendovima, u skladu s njihovim osobnim senzibilitetom. Sklad koji se ne može propisati, već se gradi s vremenom, pažnjom posvećenom materijalima, proporcijama i svjetlosti.
U FOSFENS-u znamo što se krije iza te prividne jednostavnosti. Sati istraživanja, mjerenja, ispitivanja i preciznih prilagodbi. Kvaliteta spektra, vjernost boja, optička preciznost, toplinska stabilnost, vizualna udobnost: svakom se parametru pristupa s jednakom zahtjevnošću. Ne kako bismo istaknuli tehniku, već kako bismo joj omogućili da u potpunosti otkrije ono što zaslužuje biti viđeno.
Jer prava svjetlost ne nastoji privući pogled. Ona vraća dubinu materijalu, čuva nijanse umjetničkog djela i otkriva sklad interijera. Sve dok netko od gostiju ne prijeđe prag, smjesti se i jednostavno kaže: „Ovdje se čovjek osjeća dobro.”
Možda upravo tada naš rad dobiva svoj puni smisao: kada se tehnika povuče, a emocija ostane.
Hvala ovim dvama kolekcionarima na povjerenju, njihovu pogledu i što su s nama podijelili ovu prekrasnu fotografiju.
Pogled Fiellovih na MagicEye
Oduvijek smo svjetlost smatrali materijom ravnopravnom svim ostalima. Ne tek dodatkom arhitekturi, već njezinom najneuhvatljivijom dimenzijom, onom koja otkriva njezinu osjetilnu dubinu. Svjetlost oblikuje prostore jednako kao što oblikuje nas, djelujući istodobno na tijelo i duh. Tijekom godina pomno smo pratili tehnički razvoj dizajna rasvjete. Ipak, rijetki su predmeti koji doista uspijevaju promijeniti način na koji gledamo. Još su rjeđi oni koji uvode radikalno promišljanje, a pritom nikada ne narušavaju osjećaj prirodne samorazumljivosti.
Svjetiljka MagicEye kuće Fosfens pripada toj nenametljivoj tradiciji. Ponajprije priziva sjećanje. Sjećanje na početke električne rasvjete, krajem 19. stoljeća, kada svjetlost nije samo osvjetljavala, već i očaravala. Bila je demonstracija, čuđenje, obećanje. Svojim tijelom koje podsjeća na brodski okrugli prozor i ispupčenom lećom, gotovo organskom, MagicEye ponovno budi tu iskonsku emociju. Estetika na granici tehničkog i čudesnog, u kojoj se nazire neočekivana poezija.
No ovaj se predmet ne zadovoljava evociranjem. On jasno zauzima stav. Strogošću svojeg inženjerskog pristupa i zahtjevnošću izvedbe nameće se kao predmet iznimne preciznosti. Sve je na svojem mjestu. Svime se suvereno vlada. Iz toga se rađa neposredan, gotovo instinktivan odnos, utemeljen na povjerenju i osjećaju očitosti. I sama svjetlost postaje gesta. Ona se ne raspršuje, već komponira. Ona izdvaja, naglašava, otkriva. Njezina gotovo skulpturalna kvaliteta omogućuje suptilno stvaranje napetosti u prostoru, u kojem se čini da je svaki snop svjetlosti promišljen, odmjeren i suzdržan.
Snaga dizajna počiva i u njegovoj suzdržanosti. Prepoznatljiva silueta, bez suvišnih efekata. Prisutnost koja ništa ne nameće, ali se prirodno uklapa u prostor. Nešto ikonično, u najtočnijem smislu te riječi, u čemu oblik doseže ravnotežu između karaktera i tišine.
Tako MagicEye nadilazi vrijeme. Vodi dijalog s davnom prošlošću, a istodobno pripada zahtjevnoj tehnološkoj suvremenosti, koju, među ostalim, obilježava tehnologija udaljenog fosfora koju je razvio Fosfens, dajući svjetlosti iznimnu stabilnost i postojanost.
Svojim kreacijama Fosfens ponovno oživljava jednu temeljnu ideju: ideju luksuza koji se ne temelji na izgledu, već na istinskoj mjeri i skladu. Na preciznosti geste, materijala i svjetlosti. Ukorijenjena u francuskoj tradiciji umijeća izrade, ova kuća nudi njezino suvremeno, slobodno i predano tumačenje.
Ovdje svjetlost više nije samo funkcija. Ona postaje jezik. A možda i način da svijet nastanjujemo s većom preciznošću.
— Charlotte & Peter FIELL, 2026
Nevidljiva Zahtjevnost
U svjetiljci MagicEye ništa nije prepušteno slučaju. Svako rebro, svaki unutarnji volumen sudjeluje u suptilnoj ravnoteži između toplinske regulacije, stabilnosti rada i kvalitete svjetlosti. Zahtjevnost koja se ostvaruje daleko od pogleda, a o kojoj ovisi sve što oko opaža.
Ovakav pristup proizlazi iz našeg zrakoplovnog nasljeđa, u kojem preciznost uvijek služi određenoj funkciji i u kojem je svaki detalj važan. Materijal se obrađuje s najvećom pažnjom, u neprekidnoj potrazi za ravnotežom između konstrukcije, strojne obrade i performansi.
U srcu svjetiljke MagicEye, hladnjak je izrađen strojnom obradom iz punog komada materijala, prema geometriji posebno razvijenoj za učinkovito odvođenje topline i optimalan rad našeg Light Enginea. Ništa nije standardno, ništa nije suvišno: svaki volumen odgovara određenoj potrebi, svaki detalj pridonosi skladnoj cjelini.
Nakon što se svjetiljka sastavi, taj mehanizam nestaje iz vidokruga. Ipak, ostaje ključan za stabilnost rada, toplinsku regulaciju i postojanost performansi tijekom vremena.
U Fosfensu njegujemo spoj preciznog inženjerstva i obrtničke osjetljivosti. Izrada zahtijeva mnogo, detalji su presudni, ali konačni rezultat nema potrebu njima se razmetati.
Kada svaki element pronađe svoje pravo mjesto, tehnika se povlači. A svjetlost napokon može jednostavno doći do izražaja.
Kada svjetlost postane Glazba
Dvije violinske rupe u obliku slova f.
Tihe, a ipak rječite.
U Fosfensu ta se dva slova f međusobno dozivaju, simetrična, upisana u krug poput grafičkog odjeka. Nenametljiv znak, na sjecištu oblika i značenja, u kojem se već nazire određena ideja sklada.
Godine 1924. Man Ray fotografira Kiki de Montparnasse u djelu Le Violon d’Ingres. Dvije violinske rupe nacrtane na njezinim leđima pretvaraju tijelo u glazbeni instrument, u suptilnoj igri između klasične reference i nadrealističke slobode. Prizivajući Ingresov svijet, fotograf uspostavlja dijalog između slikarstva i glazbe, tradicije i smjelosti. Fotografija će postati jedno od najprepoznatljivijih djela u povijesti fotografije.
Stoljeće poslije, njezina je snaga i dalje jednako postojana. Dovoljno je nekoliko linija da se promijeni pogled, naznači drukčije čitanje tijela i probudi čitav svijet mašte.
U Fosfensu oblik nastaje iz iste suzdržanosti: sugerirati umjesto dokazivati, ostaviti pogledu vremena za otkrivanje. Svjetlost i glazba susreću se u zajedničkoj potrazi za ravnotežom, ritmom i skladom.
Poput note koja nastavlja odzvanjati i nakon što utihne, neki znakovi prolaze kroz vrijeme, a da pritom nikada ne iscrpe svoje značenje.
Pogledi koji se Susreću
Postoje fotografije koje govore mnogo više od jednog trenutka.
Već gotovo dvadeset godina Nicolas i ja susrećemo se u svijetu rasvjete, kroz zahtjevne projekte i suradnje s velikim međunarodnim kućama. Dva osebujna profesionalna puta, povezana istom strašću: razumjeti svjetlost, ovladati njezinim suptilnostima i otkriti sav njezin potencijal.
S Nicolasom su naši razgovori uvijek bili otvoreni i iskreni, prožeti tehnikom, znatiželjom i zajedničkom željom da odemo korak dalje. Neke su intuicije, ponekad ispred svojeg vremena, obilježile naše razgovore. Posebno se sjećam jednog izdanja sajma LED Expo, održanog u auditoriju LVMH-a, na adresi 22 avenue Montaigne. Posebnog mjesta, povezanog s razgovorima čiji puni značaj možda ni sami tada još nismo mogli sagledati.
Godine prolaze, projekti se mijenjaju, a naši putovi poprimaju nove obrise. Ipak, neke bliskosti odolijevaju vremenu. Svjetlost nas je povezala zajedničkom profesijom, ali nam je podarila i nešto mnogo rjeđe: prijateljstvo koje se gradilo godinama, u međusobnom poštovanju, znatiželji i radosti dijeljenja.
Malo Svjetlo
Priča se da se krajem te godine jedno malo svjetlo jednog jutra probudilo s jednom luckastom idejom.
Protegnulo se, pogledalo oko sebe i pomislilo:
„Možda bismo u ovu kuću mogli vratiti malo topline…”
I tako je počelo nježno obasjavati kuhinju koja je još spavala.
Tek toliko da tata ondje može pripremiti svoju kavu.
Tek toliko da se pripremi probuditi nas.
A onda je svjetlo odlepršalo.
Poskakivalo je po namještaju, klizilo duž zidova.
Neprimjetno se uvuklo u naš život, baš onako kako to znaju učiniti dobre stvari.
Ono je čarobno.
Može podsjetiti mlađeg brata da jedan običan pozdrav može promijeniti cijeli dan.
Može ugrijati sobu u kojoj je netko oklijevao ustati.
Može unijeti blagost u dnevni boravak u kojem se dvije sestre više nisu usuđivale razgovarati.
Može, posvuda pomalo, probuditi ono za što je svatko vjerovao da je izgubio.
Na kraju dana malo će svjetlo shvatiti nešto:
nije promijenilo ništa izvanredno,
samo ono najvažnije,
samo ono što je doista bitno.
Kao što mama kaže, sve može postati čudesno kada imamo pravo svjetlo.
Kraj
Gabrielle Bijelić, 10 godina
Ilustracija © Charlize Bijelić, 9 godina
Ukorijenjenost u Umijeću Izrade
Više od samog podrijetla, oznaka Fabriqué en France izražava određenu predodžbu o radu: umijeće koje se prenosi s generacije na generaciju, zahtjevnost koja se njeguje i pažnja posvećena svakom detalju.
U Fosfensu ta zahtjevnost pušta korijene u obiteljskoj povijesti, oblikovanoj preciznom mehanikom i obradom materijala. Nastavlja se u svakoj kreaciji, kroz postupke strojne obrade, prilagodbe i završne obrade, ondje gdje se preciznost pokreta susreće s osjetljivošću pogleda.
No svjetiljka ne završava svoju priču na pragu radionice. Ona nastavlja živjeti u prostorima koje osvjetljava, u dodiru s onima koji je odabiru, postavljaju i daju joj život. Razmjena s dizajnerima interijera, dizajnerima i našim klijentima tako obogaćuje naše promišljanje. Njihovi pogledi, načini korištenja i senzibiliteti potiču nas da nastavimo tragati za pravom mjerom.
Francuska se proizvodnja stoga ne svodi ni na podrijetlo ni na potpis. Njezin se puni smisao ostvaruje u kontinuitetu vješto izvedenog postupka, bliskosti različitih umijeća i odnosu koji se gradi oko svakog predmeta.
Jer prenositi umijeće ne znači samo čuvati ono što postoji. Znači omogućiti mu da nastavi živjeti.
Upravo to uvjerenje pokreće Fosfens: očuvati nasljeđe, a pritom ne prestati istraživati, oblikovati predmete s najvećom pažnjom i stvarati svjetlost koja prirodno pronalazi svoje mjesto, danas kao i sutra.
Fosfensova Berba Grožđa
Svake jeseni, u radionici, svjetlost se isprepliće s mirisom berbe.
Između dviju svjetiljki beremo grozdove Plavac Mali, “Le Petit Bleu”, s jednakom pažnjom kakvu posvećujemo našim metalnim kreacijama.
Ova drevna sorta vuče korijene iz našeg obiteljskog imanja, nedaleko od Plitvičkih jezera. U Francuskoj je pronašla novi kutak: mali vrt iznad radionice, u kojem se vinova loza penje uz pergolu, baš kao u domovini.
Uzgojena bez umjetnih zahvata, slijedi prirodni ritam godišnjih doba. Ovdje nema žurbe: vrijeme čini svoje, a svaka berba donosi nova obećanja.
Nakon berbe, grozdovi kreću prema Parizu, pažljivo složeni u svoje gajbice, kako bi stigli do naših prijatelja i partnera. Želim ih ubrati i osobno dostaviti. Jednostavna, gotovo prisna gesta kojoj pridajem osobitu važnost. Jer s plodovima ne dijelim samo grožđe, već i dio naše povijesti.
U Fosfensu volimo vjerovati da svjetlost i vino imaju nešto zajedničko: vrijeme koje im posvećujemo, pažnju koju im pružamo i strpljivu potragu za pravom mjerom, koja otkriva istinsku prirodu svake stvari, a da je pritom nikada ne forsira.
Kada muzejska svjetlost uđe u vaš dom
U MoMA-i, Louvre Abu Dhabiju ili galerijama Gagosian, svjetlost u potpunosti sudjeluje u našem susretu s umjetničkim djelima. Otkriva njihove nijanse, vraća im dubinu i prati naš pogled, a da pritom nikada ne zauzima njihovo mjesto.
Iza te prividne samorazumljivosti krije se iznimna zahtjevnost. Osvijetliti umjetničko djelo znači uskladiti brojne čimbenike: kvalitetu spektra, optičku preciznost, toplinsku kontrolu, ujednačenost, napajanje i zaštitu materijala. Svaki je parametar važan. Cilj je otkriti svo bogatstvo djela, a istodobno sačuvati njegovu cjelovitost.
Upravo tu potragu za pravom mjerom želimo unijeti i u privatne interijere. U Fosfensu svaka svjetiljka spaja tehnološku preciznost i obrtničko umijeće kako bi vjerno prikazala boje i otkrila ono što svjetlost mijenja u našem doživljaju stvari. Duboka crvena, živa plava, zelena boja knjige odložene postrance: nijanse koje ponovno dolaze do izražaja kada ih svjetlost zna otkriti.
Takav pristup podsjeća na Formulu 1. Performanse nikada ne ovise samo o jednoj komponenti, ma koliko sofisticirana bila, već o ravnoteži cjeline. Konstrukcija, materijali, optika i toplinska regulacija moraju djelovati usklađeno. Upravo u toj dosljednosti tehnička vještina dolazi do svojeg punog izražaja.
U interijeru se takva zahtjevnost ne nastoji nametnuti. Ona prati čitanje, otkriva teksturu predmeta i vraća dubinu umjetničkom djelu koje dobro poznajemo. Mijenja naš doživljaj, a da se ne nameće, sve dok svjetlost ne postane prisutnost sama po sebi.
Jer možda najljepša svjetlost nije ona koju primjećujemo, već ona zbog koje ponovno otkrivamo sve što nas okružuje.
U Fosfensu stvaramo svjetiljke osmišljene da traju.
Svaki je komad jedinstven, numeriran i prepoznatljiv, poput umijeća iz kojeg je nastao. Zato uz svoje kreacije pružamo doživotno jamstvo. Da, doživotno. Bez ikakvih uvjeta i bez dokaza o kupnji:
dovoljno je da nas kontaktirate ili posjetite u našoj trgovini u Parizu. Jer predmet izrađen s najvećom pažnjom zaslužuje odoljeti vremenu, naša predanost ne završava njegovom izradom. Traje koliko i njegova svjetlost.
Light My Fire
Luksuz se ne mjeri uvijek onime što sjaji.
Tu je zlato, koje upija svjetlost.
Srebro, koje je otkriva na drukčiji način.
Dva plemenita metala. Dva senzibiliteta.
A iza njihova sjaja, ista zahtjevnost: ruka koja oblikuje, pokret koji usavršava, materijal koji umijeće izrade preobražava.
A zatim dolazi vatra.
Ona koja sagorijeva privide, otkriva kontraste i vraća nas bitnome.
Jer istinski luksuz možda nije ono što sjaji, već ono što u sebi nosi trag ruke, pravu mjeru materijala i snagu uvjerenja.
Zlato ili srebro.
Sjaj ili plamen.
Wake the fire. Light my fire.
Svjetlost Inovacije
U Pavillon Wagramu, LVMH je okupio svoje kuće oko zajedničke ambicije: učiniti inovaciju i izvrsnost u području zaštite okoliša pokretačima promjena.
Fosfens je imao čast predstaviti svoje svjetiljke među odabranom skupinom izlagača koji dijele istu želju za istraživanjem novih putova, na sjecištu svjetlosti, materijala i odgovornosti.
Za nas se inovacija ne svodi na tehnologiju. Njezin se puni smisao ostvaruje kada nadograđuje umijeće izrade, otkriva materijal i omogućuje stvaranje predmeta osmišljenih da traju. Ona se mjeri jednako preciznošću pokreta, pravom mjerom svjetlosti i pažnjom posvećenom svakom resursu.
Jer stvarati drukčije znači znati i očuvati: kvalitetu predmeta, vrijednost umijeća izrade i resurse koji omogućuju njegov nastanak.
Od srca zahvaljujemo Antoniju Belloniju, timovima LVMH-a i Nicolasu Martinu, Monsieur LED, na povjerenju i ovom susretu posvećenom inovaciji i odgovornijoj budućnosti.
Jedno uvjerenje ostaje: svjetlost sutrašnjice gradi se s jednakom zahtjevnošću kao i ona današnja, usklađujući tehničku izvrsnost, senzibilitet i odgovornost.
Obiteljska Priča o Svjetlosti
U Fosfensu stvaranje ponekad započinje jednostavnim potezom olovke, nijansom koju tražimo, bojom koju tek naslućujemo.
Iza palete, završne obrade ili izbora materijala krije se mnogo više od estetske odluke. Tu su sjećanje, senzibilitet koji se prenosi i poseban način gledanja na stvari, oblikovan kroz generacije.
Naša se obiteljska priča gradila oko preciznosti pokreta i vladanja materijalom. Nasljeđe koje danas nadahnjuje naša istraživanja, na sjecištu tehničke inovacije, prave mjere svjetlosti i obrade plemenitih metala.
Svaka svjetiljka nastavlja tu priču. U sebi nosi trag umijeća izrade, pažnje posvećene detaljima i potrage za ravnotežom između mehaničke preciznosti i osjetljivosti pogleda.
Jer svjetlost se ne svodi ni na performanse ni na pitanje boje. Osjeća se u ozračju, u toplini otkrivenog materijala, u toj nenametljivoj prisutnosti koja mijenja prostor, a da se nikada ne nameće.
U Fosfensu vjerujemo da neke stvari vrijedi prenositi, a ne objašnjavati. Pokret, pogled, zahtjevnost. I uvjerenje da je najljepša svjetlost često ona koja se čini sasvim prirodnom.
Kada Mjesec Poprimi Crvenu Boju
Prošle nedjelje Mjesec se zaodjenuo crvenilom. U toj neobičnoj svjetlosti, u kojoj se susreću sjena i sjaj, prepoznali smo nešto od duha Spleen de Paris.
Tijekom razvoja njegova prototipa vodila nas je jedna intuicija: povezati plamen, materijal i svjetlost kako bismo otkrili ono što na prvi pogled ostaje nevidljivo. Kao i često u stvaralaštvu, put nije unaprijed zacrtan. Treba tražiti, iskušavati, vraćati se na početak, ponekad i sumnjati. A onda dolazi trenutak kada svaki element pronađe svoje mjesto, kada se pokret susretne s intuicijom i predmet odjednom postane nešto što se podrazumijeva.
Upravo taj put želimo podijeliti u našoj rubrici Inspirations.
Kroz naš Manifeste slobodno izražavamo nit vodilju svojeg pristupa, tu strpljivu potragu za pravom mjerom svjetlosti. U rubrici From the People istražujemo ono što nastaje iz susreta, pogleda i zajedničkih senzibiliteta te način na koji ti susreti poprimaju oblik u predmetima namijenjenima našim životnim prostorima.
Jer svjetiljka ne služi samo osvjetljavanju. Ona prati pokret, ističe materijal, otkriva detalj ili stvara tišinu. Njezina je prisutnost nenametljiva, ali postupno mijenja naš način doživljavanja prostora.
U Fosfensu volimo takvu svjetlost, onu koja se ne nastoji nametnuti, već nam omogućuje da ono što je oduvijek bilo tu vidimo na drukčiji način.
Dobro došli u diskretni svijet istančanih pogleda.
Prijatelj za cijeli život
Neki datumi imaju poseban odjek. Među njima je i 21. rujna, tvoj rođendan. Datum koji na svoj način podsjeća na zlatni rez: potragu za ravnotežom koja prožima umjetnost, arhitekturu i, ponekad, najljepše susrete.
Yvan, gotovo dvadeset i pet godina ti si moj prijatelj, moj brat. Mogao si mi biti otac, a postao si mnogo više od prijatelja, nezamjenjiva prisutnost na mojem životnom putu.
S AYRTONOM si izgradio svjetlosnu priču, vođenu vizijom i zahtjevnošću koje su ostavile trag u svijetu rasvjete. Tijekom godina naše mi je prijateljstvo prenijelo mnogo više od zajedničke strasti: poseban način gledanja na svjetlost, razumijevanja stvari i, prije svega, njihova proživljavanja.
U mojim očima utjelovljuješ jednu posebnu predodžbu o Francuskoj: sunčanu, elegantnu, velikodušnu. Francusku Brigitte Bardot i Alaina Delona u Saint-Tropezu, velikih vina iz Vosne-Romanéea koja se dijele u povjerenju, Azurne obale na kojoj se nebo spaja s morem. Umijeće življenja satkano od susreta, ljepote i trenutaka čija vrijednost raste s vremenom.
Danas, uz svojeg sina Alaina, nastavljaš stvarati i prenositi svoje znanje, vjeran plamenu koji te oduvijek pokreće.
Rođendan nije tek datum. To je prilika da sagledamo prijeđeni put, veze koje traju i sve ono što nas i dalje nadahnjuje.
Hvala ti na tvojoj svjetlosti, Yvan.
Hvala ti na prijateljstvu.
Cijeli portret otkrijte u našoj rubrici Inspirations From the People.
Već Deset Godina…
Godine 2015. započela je neočekivana razmjena između tebe i mene, Ingo Maurer, pjesniče svjetlosti. Sljedeće se godine naša povezanost produbila kroz razgovore, povjerenje i zajednički senzibilitet. Počeli smo ocrtavati obrise kreacije koju smo sanjali zajedno ostvariti. A onda je život odlučio drukčije. Jenny je otišla, a zatim i ti. S tobom je nestalo i djelo koje nikada nismo dobili priliku stvoriti.
Sjećam se riječi koje si mi jednom povjerio:
“At the beginning of my career… I focused a lot on the shape of lamps. Later I realized that the light itself is much more important than the form.”
I danas me prate. S razoružavajućom jednostavnošću izražavaju ono čemu nas uče godine istraživanja: oblik je tek početak. Ono bitno događa se u samoj svjetlosti, u onome što otkriva, u onome što naslućuje i u emociji koju ostavlja za sobom.
Ti si joj znao podariti gotovo neuhvatljivu poeziju. Ja nastavljam tu potragu na svoj način, kroz materijal, pokret i preciznost. Naši su pristupi bili različiti, ali dijelili smo isto uvjerenje: svjetlost se ne posjeduje. Ona se otkriva.
Sjećam se i tvojeg pogleda kada si mi predstavio svojeg zeta. U njemu je bila tiha ponosna radost čiju dubinu tada još nisam u potpunosti razumio.
Danas, kao otac četvero djece koja odrastaju, vjerujem da bolje razumijem što je taj pogled izražavao. Ono što prenosimo daleko nadilazi ono što stvaramo. Tu su geste, ideje, intuicije. Ali prije svega, tu je ono što ostaje u onima koje volimo, dugo nakon što riječi utihnu.
Prošlo je deset godina od naših prvih razgovora. Projekt koji smo zamišljali nikada nije zaživio, ali nešto od tog susreta i dalje živi.
Imali smo to zajedničko, Ingo: svjetlost i one koje volimo.
Hvala ti, Ingo.
Gabrielle ima deset godina
Ovog je ljeta Gabrielle radionicu pretpostavila praznicima.
S pomičnim mjerilom u ruci mjeri stotinke. Pažljivo čisti dijelove, ponekad čak i bez ičijeg podsjećanja.
Uči vlastitim ritmom, uz svoju mamu, djeda i ujaka. Ništa se ne ubrzava. Pokreti se promatraju, ponavljaju i prenose, često bez ijedne riječi, kroz preciznost pokreta ili prisnost pogleda.
Ono što otkriva ne može se naučiti iz priručnika. To su osjećaj za detalj, strpljenje, poštovanje prema materijalu i tiho zadovoljstvo dobro obavljenim poslom.
Gledati je na djelu podsjeća nas da svjetlost radionice nije samo ono što obasjava.
Ona je i svjetlost koja prelazi iz generacije u generaciju, koja se prenosi tiho i koja, malo-pomalo, ispisuje nastavak naše priče.
Jer možda najljepše nasljeđe nije ono što izrađujemo, već ono što prenosimo.
Jeste li pod pritiskom na poslu?
Prijeđite na tehniku vakuuma.
U Fosfensu tako ukroćujemo aluminij.
Pomoću podtlaka komad se drži na mjestu bez steznih čeljusti i kandži. Vakuum je dovoljan da ga stabilizira, oslobađajući materijal za preciznu strojnu obradu, bez ostavljanja tragova na površini.
Manje opterećenja, manje tragova, više slobode u pokretu. Diskretna mehanika u kojoj se vještina ne mjeri primijenjenom silom, već preciznošću svakog parametra.
Uoči 14. srpnja, dok Francuska slavi svoju revoluciju, mislimo i na one tiše revolucije koje se odvijaju u radionici. One koje ništa ne ruše, već mijenjaju naš način rada. One koje pokazuju da suzdržanost, u mehanici kao i drugdje, može biti snaga.
Sretan praznik svima koji znaju da je ponekad dovoljno otpustiti pritisak kako bi se postigla veća preciznost.
Jesenska svjetlost poziva na usporavanje
U radionici tiha vatra grije zrak. Nekoliko se kestena polako peče, podsjećajući nas da i jesen ima svoje jednostavne užitke.
Takvi trenuci mira imaju svoju važnost. Nakratko zaustavljaju ritam rada i vraćaju nas onome što hrani stvaralaštvo: odsjaju na bakru, mirisu drva, kosoj zraci koja klizi preko ruke.
Kako dani postaju sve kraći, svjetlost se mijenja. Pada niže, postaje nježnija, drukčije oblikuje reljef i otkriva nijanse koje ljeto ponekad ostavlja u sjeni.
U radionici znamo da se neke stvari ne mogu požurivati. Materijalu treba vremena, pokretu strpljenja, a svaki detalj pronalazi svoje mjesto kroz ponovljene pokušaje.
Možda nas upravo na to jesen podsjeća: na ljepotu jednostavnog trenutka, kada se ruka, materijal i vrijeme susretnu bez žurbe.
© Marion Steinmetz, 10surDIX
